Foto: Tomaž Mihelič
O ušari
Ušara je najveća vrsta sove U Europi. Ženke, koje su nešto veće od mužjaka, u promjeru krila mjere skoro dva metra. Prepoznajemo je po njezinoj veličini i upečatljivim pernatim čupercima na glavi. U prirodi ju najlakše opažamo na temelju njezinog jedinstvenog glasanja predvečer pred kraj zime i u rano proljeće.
Oglašanje velike uharice Avtor posnetka: dr. Tomi Trilar, Slovenski arhiv živalskih zvokov, Prirodoslovni muzej SlovenijeUšara u Hrvatskoj
Ušara se nekada gnijezdila u cijeloj Hrvatskoj ali se zbog ljudskog utjecaja povukla u ona područja u kojima se mogla neometano gnijezditi na nepristupačnim stijenama. U krškim krajevima, a naročito na obali, je populacija izgleda uvijek bila relativno brojna i ugrožavao ju je jedino odstrel i povremena krađa mladunaca. Iako su gnijezda smještana na nepristupačnim stijenama često se događalo da mladunce pronađu berači šparoga koji su u proljeće obilazili čak i takva staništa. Na otocima je ušara uglavnom brojna ali na nekim udaljenijim i manjim otocima nije uopće prisutna. U primorju se često gnijezdi u blizini naselja ili smetlišta zbog velike količine plijena (npr. štakora). U Lici je ušara rasprostranjena ali zauzima samo najbolja staništa kao što su litice uz veća polja ili uz velike vodene površine gdje može loviti ptice vodarice. U novije vrijeme se vrsta počela gnijezditi po malobrojnim prirodnim stijenama i kamenolomima u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj i moguće je da se kroz dulji niz godina vrati u područja Hrvatske u kojima je izumrla.
Životni prostor
Ušara naseljava područja koja sadrže prije svega prikladne stijene za gniježđenje okružene s nešumovitim površinama. Prema načinu prehrane ušara je generalist i oportunist, a plijen uglavnom lovi na otvorenim područjima. Največa gustoća ušare u Hrvatskoj je u obalnom pojasu i na nekim većim otocima. Ustanovljena je velika smrtnost na dalekovodima srednjenaponske mreže zbog električnog udara budući da su u otvorenim predjelima električni stupovi odlična mjesta za lov jer ih ušara koristi kao strške. Takva područja se često pokažu kao nepovoljno stanište, u kojem je smrtnost veća od prirasta, a brojnost populacije održava se zbog imigracije novih jedinki iz okolnih područja.
Foto: Tomaž Mihelič
Odabir gnjezdilišta
Foto: Tomaž Mihelič
Većinom gnijezdi na stijenama, stoga je raspoloživost gnjezdilišta uvelike uvjetovana reljefom okoliša. Manji dio populacije, gnijezdi i na drugim lokacijama, primjerice na tlu u šumi odnosno na drveću na spletu grana ili u dupljama. Kod odabira stijena za gniježđenje nije posebno izbirljiva premda možemo istaknuti nekoliko svojstava prikladnih gnjezdilišta. Kod analize stjenovitih gnjezdilišta pokazalo se da u pravilu gnijezdi na visokim, suhim i dobro raščlanjenim stijenama. Raščlanjenost je bitna zbog toga što ne savija gnijezdo i zbog toga može gnijezditi samo na prikladnim policama ili u udubinama. Prije svega ju nalazimo na visokim stijenama južne ekspozicije. Gnijezdi se i u kamenolomima, najčešće napuštenima. Uz to je bitno da je neposredna okolica gnjezdilišta mirna. Jedan par ušara je u svom gnjezdilištu prisutan tijekom cijele godine. Aktivnosti gniježđenja često počinju već u prosincu dok jaja polaže tek u veljači ili ožujku.
Ugroženost
Vrstu ugrožava uznemiravanje na gnjezdilištima pri čemu je u Sloveniji glavni razlog uznemiravanja sportsko penjanje na stijenama. Prijetnja su također srednjenaponski dalekovodi. U ovom primjeru najveći problem je stradavanje velikog udjela odraslih teritorijalnih jedinki. Elektrokucija je u svijetu poznata kao jedan od najčešćih uzročnika smrti. Utjecaj srednjenaponskih dalekovoda je u stručnim krugovima već prepoznat kao razlog smanjenja gustoće populacija, neuspješnog gniježđenja ili čak napuštanja tradicionalnih gnjezdilišta.
Foto: http://rirockclimbing.blogspot.com/
Foto: Tomaž Mihelič