Kod slijetanja ili polijetanja s dalekovoda se zbog njihove veličine često dogodi da jedinka dotakne žice dok se nogama još uvijek drži za stup. Na metalnim ili betonskim stupovima koji su vodljivi to znači sigurnu smrt, no ptica nije sigurna niti na drvenim stupovima. Po noći, dok je aktivna, takvi su stupovi mokri od rose i tako postaju vodljivi i prema tome smrtonosni. Mrtve jedinke obično padnu tik uz stup, a poznati su slučajevi u kojima su jedinke preživjele električni udar, ali su kasnije uginule zbog nekroza na krilima i nogama.

U Sloveniji je takvih primjera zastrašujuće mnogo. U zadnjih nekoliko godina, koliko se ova problematika prati, dokumentirano je više od 50 primjera. Ako k tome ubrojimo malu vjerojatnost pronalaska stradalih jedinki u prirodi, ta je problematika još više zastrašujuća. U Hrvatskoj se suočavamo s jednakom težinom problema.

Ušara je stoga u suvremenom svijetu suočena s posve novim uzročnikom smrti. Vrsta zbog svoje samotnjačke prirode, koja joj ne omogućava da jedinke uče međusobno, te zbog prijetnje koja ubija iznenada, bez prethodnog upozorenja, neće moći razviti obrambene mehanizme i zbog toga smo joj dužni pomoći.

Rješenje je u izolaciji ili novim konstrukcijama

Kako mogu pomoći